Objašnjenje 2. PREDAH (time-out) (2:8)

Bez obzira na navedeno u Pravilu 2:8, kad je predah (time-out) obvezatan, od sudaca se očekuje da prosude kad valja dosuditi predah (time-out) i u ostalim okolnostima. Evo nekih primjera kad predah (time-out) nije obvezatan, ali ga treba dosuditi:

a) zbog vanjskih utjecaja igralište se, primjerice, mora obrisati;

b) kad se igrač ozlijedi;

c) kad momčad očito oteže – izvedbom nekog bacanja ili kad igrač baci loptu s mjesta prekršaja ili je ne ispusti;

d) kad lopta udari u strop ili dio opreme učvršćen iznad igrališta (11:1) pa se odbije daleko i zbog toga kasni izvedba ubacivanja.

Kad sudci prosuđuju treba li dosuditi predah (time-out) u tim ili nekim drugim okolnostima, najprije moraju uzeti u obzir dovodi li prekid igre bez predaha (time-outa) neku momčad u nepovoljan položaj. Primjerice, ako je momčad u prednosti na samom kraju utakmice, tada, možda, nije nužan predah (time-out) da bi se obrisao pod. Isto tako, ako je momčad koja bi bila dovedena u nepovoljan položaj zbog nedosuđivanja predaha (time-outa) sama, iz nekoga razloga, prouzročila kašnjenje ili gubitak vremena, tada očito nema razloga za predah (time-out).

Drugi je bitan čimbenik očekivano vrijeme prekida. Dužinu prekida zbog ozljede često je teško procijeniti, pa je bolje dosuditi (predah time-out). Naprotiv, sudci se ne trebaju žuriti ako je lopta izašla iz igrališta. Najčešće se lopta vraća brzo i igru je moguće nastaviti zamalo u istom trenutku. Ako nije tako, sudci moraju biti spremni brzo ubaciti u igru pričuvnu loptu (3:4), s namjerom da se izbjegne nepotrebno zaustavljanje vremena.

Više nije obvezno dati znak za predah (time-out) nakon dosuđenog sedmerca. Uvijek ostaje mogućnost da se predah (time-out) dosudi, ako sudci tako prosude, sukladno prethodno opisanim smjernicama. To se odnosi na stanje kad jedna momčad očito oteže izvedbom, zamjenjujući, primjerice, vratara ili pucača sedmerca.