Objašnjenje 1. IZVEDBA SLOBODNOG BACANJA NAKON ZAVRŠNOG ZNAKA (2:4-6)

Momčad koja ima prigodu izvesti slobodno bacanje nakon završnog znaka najčešće ne želi postići pogodak jer je ishod utakmice očit ili je mjesto izvedbe slobodnog bacanja predaleko od suparničkih vrata. Unatoč tomu, Pravila igre zahtijevaju da se slobodno bacanje izvede; sudci bi morali ispravno procijeniti i smatrati da je slobodno bacanje izvedeno ako igrač u neposrednoj blizini mjesta izvedbe bacanja jednostavno odloži loptu ili je preda sudcima.

Kad je, pak, vidljiva namjera momčadi za postizanjem pogotka, sudci moraju naći najbolje rješenje, pružiti tu mogućnost (čak ako je i vrlo mala) i poduzeti sve da se ne pretvori u gubitak vremena i izazivanje gledatelja. To podrazumijeva da sudci moraju ustrajati na brzom zauzimanju pravilnog položaja igrača obiju momčadi kako bi se slobodno bacanje moglo izvesti bez otezanja. Tada se moraju primijeniti nove odredbe u zauzimanju položaja i zamjene opisane u Pravilu 2:5 (4:5 i 13:7).

Sudci moraju biti pripravni na kaznene prekršaje obiju momčadi. Uporni nasrtaji (tvorni napadi ili tjelesni obračuni) braničâ moraju biti kažnjeni (15:4, 15:9, 16:1b i 16:3d). Nadalje, napadači često krše Pravila igre tijekom izvedbe bacanja; primjerice, jedan ili više igrača prelaze crtu slobodnog bacanja nakon zvižduka a prije nego je bacanje izvedeno (13:7, stavak 3.) ili se izvođač kreće ili skače tijekom izvedbe (15:1, 15:2,15:3).

I te kako je bitno onemogućiti postizanje nepravilnog pogotka.